PDA

View Full Version : Optimizam vs. Pesimizam



enky
19-01-11, 14:17
Pesimist je kreativniji jer ne prihvaća ustaljene obrasce. Oni su za njega loši (zato je pesimist), ali traži nova rješenja. Ako mu takvo što padne na pamet, može postati optimist, ali samo u pogledu tog rješenja, imajući u vidu ipak da je društvo obično loše raspoloženo prema svemu novome (zato je i dalje pesimist). Optipesimist. Može li optimist biti trajno zadovoljan malim? Teško, ako nije posvemašnja budala, jer se on zadovoljava time zato što očekuje realizaciju svoje želje u budućnosti, projicira je u budućnost (svijetla budućnost), pa zato njegovo zadovoljstvo proizlazi iz očekivanja, a ne iz realnosti, dok se pesimist time zadovoljava zato što je naučio obuzdavati svoje želje. Znači, razlikuju se po metodi psihološke obrane od frustracije, koja je kod pesimista zrela, a kod optimista nezrela. To ipak ne znači da pesimist mora biti neaktivna i pasivna osoba, nego da je kadar realno procijeniti mogućnosti djelovanja, dakle da je blizu tome da bude realist. Ali realisti nisu kreativne osobe, oni samo dobro žive u realnosti, oprezni su i proračunati. Nemaju potrebe mijenjati svijet, što je preduvjet za inovativnu kreativnost. Ja se držim one Mark Twainove da nema ničeg goreg od mladog pesimista, osim starog optimista. Znači, svatko tko se rodi je po prirodi optimist, misli da svijet samo čeka na njega, no realnost (u smislu pokušaja i pogrešaka, neuspjeha i razočaranja uz određene uspjehe) ga dovodi do toga da postane više realist, a možda i pesimist - u kojem slučaju postaje kreativniji.


Optimisti su neodgovorni i budalasti, realisti srednje odgovorni i oprezni, a pesimisti vrlo odgovorni i pametni.

Potaknuta rečenim od strane N'dugu, otvaram ovu temu ne bih li na njoj čula što misle drugi te tako iskristalizirala vlastito, trenutno lagano poljuljano, mišljenje.

Naime, kao što vidimo, N'dugu tvrdi kako je pesimist odgovorniji, pametniji i kreativniji od optimista.
Za sada se ne slažem s njegovom tvrdnjom, jer držim kako su optimisti odgovorniji (što ću pokušati i objasniti), a tko je pametniji i kreativniji ne bih još (bez ozbira na N'duguova pojašnjenja) mogla dokučiti pa se nadam i vašoj pomoći.

Pojam odgovornost bih definirala kao stav prihvaćanja kako za svoje postupke snosimo i posljedice tj. kao svjesnost da smo si sami krivi za sve što nam se u životu događa.

Kritiziranje drugih (koji su nam krivi za vlastite neuspjehe) je - pokušaj prebacivanja odgovornosti na njih.
Kad manjka samokritičnosti niti odgovornost neće biti na nivou.
Onom, kojem uistinu uspijeva biti samokritičan, ne fali samopouzdanje.
A onaj, kojem ne fali samopouzdanje, se može nadati boljem sutra.

Samopouzdanje fali pesimisti, kome su drugi krivi za sve crno što se u životu događa. Kako su "ti drugi" u veeelikoj većini, naravno da pesimist crno gleda na budućnost.

Što vi mislite?

N'dugu
22-01-11, 23:13
Ja bih rekao da optimisti ima pretjerano samopouzdanje, dakle on sebe precjenjuje, dok pesimist ima manjak samopouzdanja, potcjenjuje sebe. Realist ima objektivnu procjenu svojih sposobnosti i mogućnosti.

Koji će biti odgovorniji? Optimist će smatrati da će stvari riješiti u hodu, lako i previdjet će 90% mogućih sranja koja mogu proizaći iz njegovih postupaka. Kad se susretne s tim sranjima, podvit će rep ili će okriviti potčinjene za svoju lakomislenost i pičiti dalje. To je 'odgovornost' optimista. Realist će se nositi s većinom sranja, ali uvijek može imati i peh, pa će zapasti u probleme s kojima se ne može nositi. Pesimist, međutim, će se odlučiti za neki postupak tek kad je sasvim siguran da ga može izvesti tako da ne napravi sranje. Ako bude imao peh, on će se ipak izvući jer sebe potcjenjuje, pa se može nositi i s gorim stvarima nego što je u početku mislio. Ako mu se posreći, napravit će puno više. Mogućnost da drugi moraju sanirati njegovu štetu je, stoga, minimalna. Jedini nedostatak mu je što će se puno teže odlučiti na akciju od optimista, no kad se odluči, svojim rezultatima iz jedne akcije će višestruko nadmašiti zbroj optimistovih rezultata iz više njegovih poluuspješnih ili neuspješnih akcija.

tojeh
24-01-11, 14:56
ajmo to malo gledati iz drugog kuta:
svi trenutačno znamo kakova je situacija u miloj nam domovini, pa da vidimo tko bi šta radio
iako ima preko 320000 nezaposlenih, iako se zna da se posao u nas većinom dobiva preko veze, Optimist će ga i dalje tražiti, javljati će se i za posao skladištara u građevinskoj firmi, iako je dobar u prodaji hrane i kave (primjer nasumce stavljen, a možda i nije :noidea:) samo kako bi našao neki posao, pokrenuo se, pa onda kad riješi barem malo egzistenciju tražit će dalje nešto što će ga potpunosti zadovoljiti, Realist će sagledati situaciju, vidjeti da se nova radna mjesta ne otvaraju, već da ima sve više nezaposlenih, sjest i čekati da se vladajuća struktura promijeni ili da se nešta pokrene, ali i onda je pitanje da li će biti nešto za njega, uz to što će za to vrijeme staviti u oglasnik svoj auto, pa kasnije i stan, kako bi se osigurao da ima od čega živjeti, a Pesimist neće ništa ni pokušavati dok se kompletna situacija ne promijeni i nađe baš to što traži, i baš onako kako traži......
Općenito se zna da Optimiti lakše i brže uspijevaju u životu, i lakše se bore sa problemima, iako ih zato kaj su to što i jesu ima (barem brojčano) više :zubo:

venerijanac
30-01-11, 19:57
Čovjek ne živi u vakuumu da bi ga se moglo promatrati samo kroz 'optimist - pesimist'.

On živi u dva svijeta, unutarnjem i vanjskom. Zbog toga su moguće slijedeće kombinacije:

unutarnji: vanjski:
optimist - optimist;
optimist - pesimist;
pesimist - optimist;
pesimist - pesimist.

optimist - optimist, se može nazvati i lakomislena osoba;
optimist - pesimist, osoba koja se oslanja na svoje sposobnosti i koja ne očekuje da netko izvana riješi njene probleme;
pesimist - optimist, osoba bez samopouzdanja i koja se nada da će netko izvana riješiti njene probleme;
pesimist - pesimist, treba mu liječnik prije nego li ubije nekoga, uključujući i sebe.

Tatum
30-01-11, 23:28
Nikad do sad nisam povezivala odgovornost s jednim ili oba ova stajališta.
Ali vjerujem da se svakodnevno mogu naći u bilo kojem od ta dva, pa i onom realizmu. Recimo, ne smatramm da sam pesimistična kad žurim i zaustavim se na žuto prije crvenog . Mislim da sm odgovorna,a uopće ne razmišljam da će možda naići auto ili da sigurno neće. Jednostavno, slušam pravila. O pesimizmu ili optimizmu iz svog kuta mogu reći da me jednako slažu i jednako odgovorno dovedu do željenog cilja. Možda treba više obraćati pažnju na osjećaje koji se jave prije odlučivanja...

gatto
24-03-11, 17:43
Helen Keller je rekla:
No pessimist ever discovered the secret of the stars, or sailed to an uncharted land, or opened a new doorway for the human spirit.


Ispričavam se što je na engleskom, no vjerujem da većini nije problem razumijeti.

enky
24-03-11, 19:13
a što bi ti, gatto, rekao na uvodni post tj. na tvrdnje, koje se u njemu iznose?

gatto
25-03-11, 08:47
a što bi ti, gatto, rekao na uvodni post tj. na tvrdnje, koje se u njemu iznose?
Apsolutno se slazem s tvojim misljenjem u uvodnom postu.

Buduci da ocekuju lose, pesimisti su skloni stanju loseg raspolozenja, a to ide ruku pod ruku s kritiziranjem, cinizmom, prebacivanjem odgovornosti, manjkom samopouzdanja, itd. Svojim stavom automatski djeluju lose i na okolinu - spustaju energiju. :D

Nasuprot tome, optimisti teze ka realizaciji. Naravno, i optimistima se desavaju lose i nepredvidljive situacije, medjutim njihova reakcija na to je da ih nastoje vidjeti kao izazove pa su skloni savladati ih i ici naprijed.

Mislim da nijedan covjek koji je u zivotu postigao puno (uspio se izrealizirati i zivjeti zadovoljno) nije tezio ka pesimizmu. Pesimizam je jako los za motivaciju.

enky
26-03-11, 08:37
O, gatto, istomišljeniče, :love:, čuj sad ovo.
Razmišljah ja o N'duguovim riječima i pokušavah naći najbolji mogući argument, koji bi uzdigao pesimizam, a da nije kako su mnogi vrsni filozofi bili pesimisti - i sjetih se:

Gro umjetnosti proizlazi iz pesimizma.

Kako da to povežemo s neuspjehom u realizaciji, manjkom motivacije i lošim djelovanjem na okolinu?
(nije laka ova tema, ma koliko na prvi pogled tako izgledala :D2)

todaytonight
26-03-11, 12:48
Gro umjetnosti proizlazi iz pesimizma.


pa da ... u nagonsko-stvaralackoj borbi protiv tog istog pesimizma

gatto
27-03-11, 17:03
O, gatto, istomišljeniče, :love:, čuj sad ovo.
Razmišljah ja o N'duguovim riječima i pokušavah naći najbolji mogući argument, koji bi uzdigao pesimizam, a da nije kako su mnogi vrsni filozofi bili pesimisti - i sjetih se:

Gro umjetnosti proizlazi iz pesimizma.

Kako da to povežemo s neuspjehom u realizaciji, manjkom motivacije i lošim djelovanjem na okolinu?
(nije laka ova tema, ma koliko na prvi pogled tako izgledala :D2)
Ovisi što kome znači postignuti puno - istaknuo sam da su to ni koji su se uspjeli izrealizirati i živjeti zadovoljno.

Za moj pojam, mnogi umjetnici koji su završili tragično (ima ih podosta), doživjeli su pad upravo u trenucima kada ih je napustila želja za životom, a samim tim i stvaranjem - u njihovim životima prevagnulo je beznađe jer se nisu mogli nositi sa životnim okolnostima. Mislim da u tim kritičnim fazama njihovog života nikako nije bilo optimističnog stava, barem ne onog istinskog.

Mislim da su umjetnici ljudi koji su nerijetko skloni "osciliranju" baš zato što se lako prepuste emocijama. Problem nastaje kad se ponesu i previše zanesu onim negativnim, a takva stanja su zasigurno bliža onome kad prevlada snažan pesimizam.

Možemo se na primjer osvrnuti na glazbu pa usporediti Bareta, Dinu Dvornika i Gibonnija. Što misliš, koji od njih je imao/ima život s kojim je sveukupno zadovoljan? Koji od njih ti izgleda da ima najoptimističniji stav prema samom životu, bez obzira koliko mu pjesme izgledale više ili manje tužno i bez obzira koji je od njih veći umjetnik (jer ovo je dosta subjektivno)? Tko se od tih ljudi u životu potpunije izrealizirao?

enky
27-03-11, 17:09
Znaš što je problem sad? Će da ti kažem odmah. :D2
U svemu se slažem s tobom.
Valja mi sad razmisliti malo mogu li naći nešto da bar probam opovrgnuti nas oboje.
(Pokušaj i ti. I dare you :love:.)

implosive
27-03-11, 19:22
Kako god, mene pesimizam razara. Nije uvijek prisutan ali kada se nametne, što duže traje to me više sputava, veže za sebe sukobe i nerazumijevanja, propuštanje prilika, loš osjećaj i nesigurnost. Možda je prije, dok sam bio srednjoškolac mogao biti "cool" u stilu mjuze i imiđa među ekipom koja je to cjenila ali danas gdje god se okreneš vidiš pesimizam. Toliko ga ima da se već usmrdio ukopan, zabetoniran i nigdje se ne miče. Sada mi je pravo oduševljenje naletiti na vedru i kreativnu osobu koja svojom pojavom već djeluje ljekovito na mene.

Ali ako ne pazim, lako se uvučem u pesimistički začarani krug...dovoljno da se počnem prepucavati sa ljudima na forumima ili gledam dokumentarce o sranjima po svijetu.